Kad malo razmislim, najpametnija stvar je otići od onog ko misli da ne bi se od njega otišlo, da ne možeš bez njega, a odeš, suznih očiju putuješ opet u nepoznato, tražiš se ponovo, danima nemaš kad razmišljati, noći su tu da posjete, ali svaki dan donosi svanuće, a ti isti nas možda traže, nek nas traže, mogu nas pronaći u svojim greškama, ako ih umiju uvidjeti. Odeš i ne osvrći se ni preko ramena. Dao si najviše što si mogao, srce, dušu, u namjeri ne da budu pogaženi. Imaš dušu, srce za čitav svijet.Ranjeni, ljuti na sebe ponajviše, a opet ko ti puca u srce i ubija vrijednost postojanja zaslužuje samo da živi što dalje, pa nek traži nas, dzaba, kasno se sjetio… Našli sebe, našli put… Biti sam nije najgore, najgore je biti snekim, a osjećati se sam!