Često zaboravimo ono što bi trebalo da pamtimo,a pamtimo ono što bi trebali da zaboravimo. Često nas neko ili nešto podsjeti na to što je za zaborav, a onda i sami um opteretimo time, ožiljak postane dublji, rez na duši teško se zacijeli, stegnemo srce, ma pusti kažemo sebi, nije vrijedno pamćenja, a opet iako bolno ustanemo jer smo naučili na borbu pa i sa sobom, jako jače da pamtimo ono što treba da pamtimo, osmjehnimo se i nedajmo zaboravu samo ono što nas srećnim čini i čemu vjerujemo. Volimo sebe, nije sramota, jer od nas sve kreće. Dinstancirajmo se od onih koji nam unose nemir, tjeraju da ono što želimo zaboraviti pamtimo, zarad onog što treba da pamtimo. Pamtimo sebe, da smo bili najjači kad je najteže, možemo mi to. Nikad nije kasno za novi početak. Pa pamtimo samo lijepe stvari i hrabro naprijed!