,,tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost,,. Hrabrost da se nastavi dalje, to se računa. Kada su neki putevi neprohodni treba iznači snagu krenuti drugim putem. Dom je tamo gdje se čuje dječji glas, njegov osmjeh. Ljudi obično svojim postupcima ubiju u nama sve ono lijepo što smo osjećali prema njima, ali naš plač čuju samo oni koji se mole za naš osmjeh, zato je najljepše u svemu imati one kojima se radujemo i čemu da se radujemo. Snažni smo i jaki naizgled, tako mnogi vide da nama ne treba ništa, niko da nas sasluša, jer smo jaki da se izdignemo iz svake situacije, možemo se nositi sa svim, mnogi nam se obraćaju da im rješavamo probleme, po njima mi ih nemamo, jer mi ne poznajemo strahove, brige i ne patimo. Važno je da smo uvijek tu.,, Čovjek u čudu i nesnalaženju stoji pred čovjekom u sebi i ljudima oko sebe,,. Kad uhvati sivilo života, nada ipak postoji. Dani puni obaveza, noći bez sna, razmišljanja o postojanju, prioritetima, slažemo kocke, borba za egzistenciju, bijeg od realnosti, ali onaj koji umije istovremeno i da se smije i da plače umije najboljei da savlada strah, jer putevi sudbine nijesu mogli uticati da slome one koji znaju da žive. Ko popije ujutru kafu sam i ne progovori ni riječ, taj može sve. Tudji otrov nijesmo dužni piti, dok god ima sunca ima i svanuća. Doživiš, preživiš, oživiš… Stomak ne boli od gladi, više boli od nepravde, ali nazdravimo za one koji žele da nas vide na dnu, neka vide da uspjeh postoji. Svako daje ono što posjeduje!